Piramida iznutra vrši fokusiranje neke energije

Piramida iznutra vrši fokusiranje neke energije

Piramida iznutra vrši fokusiranje neke energije
Stari graditelji su bili svjesni da piramida iznutra vrši fokusiranje neke energije.

U knjizi “Pyramid Power” dr. Patrick G. Flanagan iznio je zanimljivo zapažanje. Zainteresiran time što bi mogla značiti riječ piramida počeo ju je tražiti po riječnicima i na svoje iznenađenje otkrio da je to zapravo spoj dviju riječi – piros i amid. Doslovan prijevod ovih dviju riječi je vatra u središtu. To je još jedan dokaz da su stari graditelji bili potpuno svjesni da piramida iznutra, u svom središtu vrši fokusiranje neke energije.

Piramida iznutra i misteriozne energije

Priroda te energije nam trenutno nije poznata. Glavna nevolja u izučavanju proizlazi iz činjenice da se energetsko polje piramide ne može zabilježiti postojećim prijamnicima koji mjere elektromagnetske spektre zračenja. Tijekom povijesti vršen je niz pokušaja da se naprave antene i prijamnici koji bi rasvijetlili tajne misterioznih energija čije značajke nismo još upoznali, ali je očigledno da ine postoje u prostoru oko nas.

Karl von Reichenbach je još u 19. stoljeću tvrdio da je otkrio “univerzalnu kozmičku energiju” koju zrače sva ljudska bića, životinje i biljke, a od neživih objekata kristali i magneti. Ovu energiju Reichenbach je nazvao OD. Čudna zračenja oda otkrio je radeći i mnogobrojne oglede u kojima su ulogu prijamnika igrale posebno osjetljive osobe. Po Reichenbachu od je svuda oko nas i predstavlja “primarnu matricu materije”.

Šezdesetih godina 20. stoljeća Galen Hieronymus, američki pronalazač, potkrijepio je ideje Karla von Reichenbacha pokusima u kojima je naročitom kombinacijom metalnih ploča uspio fokusirati od na biljke koje su zahvaljujući tome sasvim normalno rasle, iako su bile u potpunom mraku! Njegove su pokuse Tompkins i Bird opisali u knjizi “Tajni život biljaka”.

Posebni aparat koji se zove “biometar”

Hipoteza o postojanju oda, nevidljivog fluida, je i danas vrlo popularna, iako se taj fluid kod raznih autora naziva različitim imenima.

Po mišljenju dr. Baraduca svaki dio našeg organizma, moždani, plućni, želučani ili genitalni ima određenu radioaktivnost, zonu raznovrsnih vibracija kakve postoje u prirodi, a mogu snagom svog zračenja kao nekom vrstom bežićne telegrafije telepatski utjecati na pasivnu radioaktivnost neke druge osobe…

Da bi zračenja o kijima piše učinio vidljivima, dr. Baraduc je konstruirao poseban aparat koji je nazvao “biometar”.

Na dnu, ležeći na jednom postolju, nalazi se kondenzator u direktnoj vezi sa zemljom. To su ispresavijani listovi kalaja, odvojeni jedan od drugog nekom materijom koja služi kao izolator. Iznad toga je metalni pojačivač načinjen od dugačke žice čiji su navoji izolirani… Iznad jednog brojčanika s podiocima nalazi se magnetska, ali nemagnetizirana igla. Igla se kreće oko svog stožera čim joj se približi prst eksperimentatora.

Poslije dr. Baraduca, i doktor Audolant je uveo vrlo osjetljiv biometar-galvanometar, s debelim navojem žice. Puno kasnije, 1904. godine, dr. Joire će opisati svoj još osjetljiviji “stenometar” slične nmjene.

Svi aparati imali su samo jedan cilj – mjeriti, sve većom i većom preciznošću, energiju koja zrači iz ljudskog tijela.

Glavna kritika ovih uređaja došla je od dr. Grasea: nijedan od tih aparata nije, po njegovom mišljenju, otkrio nikakvu “novu” energiju koja se ne bi mogla svesti na već poznate fizičke sile: toplinu, elektricitet i slično. Međutim, neki od ovih aparata otkrivaju čak vrlo jasno električna svojstva te energije, kao na primjer vrlo složen uređaj De Puyfotainea, prikazan na odjelima dr. Charcota u pariškoj bolnici Salpetrier. Izgleda da se tijekom uporabe ovog  uređaja uspjelo otkriti da u svom djelovanju ljudski organizam ispušta električnu ili kaloričnu energiju dovoljnu da djeluje na jedan vrlo osjetljivi galvanometar.

Orgonska energija

Tridesetih godina 20. stoljeća čuveni Wilhelm Reich je tvrdio da je otkrio “orgonsku energiju” koja predstavlja osnovu cjelokupnog materijalnog svijeta. Osnovne čestice orgona nazvao je “bioni”.

Reich je konstruirao uređaj pomoću kojeg je mogao akumulirati orgonsku energiju (ORACCU). Orgonski akomulator je bio veličine osrednjeg ormara i u sredini je imao komoru u kojoj se mogao smjestiti čovjek. Zidovi akumulatora bili su višeslojni i sastojali su se od naizmjeničnih slojeva željeza i neke organske materije kao što je drvo ili vuna. Umjesto željeza mogao se rabiti i neki drugi materijal, osim aluminija, za kojeg je Reich smatrao da je štetan po zdravlje. Jačina akumulatora je u direktnom razmjeru s brojem naizmjeničnih slojeva organske i anorganske energije. Zadnja ploča akumulatora treba biti, uz pomoć izolirane metalne cijevi, spojena s posudom u kojoj se nalazi nekoliko litara svježe vode.

Određeno vrijeme provedeno u komori generatora dovodilo je, navodno, do izliječenja bolesnika od najraznovrsnijih bolesti. U reklami (Reich je uređaje prodavao preko novinskih oglasa) bilo je posebno naznačeno da je orgonski akumulator sredstvo koje se može vrlo uspješno rabiti za liječenje oboljelih od raka!

Zdravstveni djelatnici u Americi su Reicha proglasili šarlatanom, a ubrzo zatim uslijedila je zabrana uporabe orgonskog akumulatora. Kako je Reich nastavio s nezakonitom prodajom ovog uređaja, bio je osuđen na kaznu zatvora gdje je poslije nekog vremena i umro.

O vrijednosti akumulatora još se uvijek raspravlja. Reich nije imao neke jake dokaze u prilog tezi da akumulator djeluje na ljudsko zdravlje. Jedina mjerljiva komponenta bila je razlika u temperaturi između vanjskih i unutarnjih zidova. Četrdesetih godina Reich je bio u posjeti Albertu Einsteinu u njegovoj kući. Na Einsteinovo uporno traženje Reich mu je pokazao orgonski akumulator i tom prilikom je veliki matematičar priznao da ne može objasniti čudne pojave koje dovode do razlike u temperaturi.

Uz pomoć akumulatora Reich je prikazivao i ovaj ogled kao dokaz njegovog djelovanja: uzimao je bakrenu cijev i spajao je s oblogom orgonskog akumulatora običnom žicom. Kada bi kroz cijev promatrao oblak on se nevjerojatnom brzinom raspadao.

Slične ideje

U vrijeme kada je Wilhelm Reich otkrivao orgon, jedan drugi istraživač je neovisno od njega zastupao slične ideje. Zvao se Albert Abrams, a tvrdio je da svaka materija, bilo živa ili neživa, zrači u prostor nevidljive vibracije. Vibracije zdravog organa drastično se razlikuju od vibracija oboljelog organa. Posebnim uređajima, koje je konstruirao dr. Abrams, bilo je moguće te vibracije vratiti na normalu i time liječiti. Od riječi radijacija (zračenje) nastao je pojam radionika, koji danas označava čitav raspon izučavanja na temeljima koje je postavio dr. Abrams.

Danšnji radioničari došli su do spektakularnih rezultata. Javno je prikazivan uređaj pomoću kojeg je moguće zaštititi poljoprivredna polja od najezde štetnih kukaca i to bez uporabe velikih količina insekticida. Dovoljno je na bakrenu ploču radioničkog uređaja staviti malo soka napadnutih biljaka i pomiješati je s minimalnom količinom insekticida da bi na njivi, koja može biti udaljena i tisućama kilometara, kukci počeli massovno umirati ili bježati s te njive!

Postoje, također, izvješća da je umjesto soka biljaka moguće koristiti fotografiju polja da bi se postigli isti rezultati! Na žalost, u literaturi se ne može nači točan opis radioničkog uređaja, da bi ga se moglo konstruirati i isprobati njegovo djelovanje.

Kilnerove naočale

Godine 1911. londonski liječnik dr. Thomas Kilner premazao je obično staklo dicijaninom, jednom organskom supstancom koja mu je omogućila da gledajući kroz staklo vidi aure, svjetlosne omotače oko živih i neživih predmeta. Diskutabilno je da li je to optička varka ili stvarno viđenje aure. Ono što se vidi kroz tzv. Kilnerove naočale umnogome ovisi i od individualnih značajki oka promatrača.

Kilnerove naočale bile su dugo osporavani rekvizit, sve dok 1939. godine S. Kirlian nije pronašao poseban način fotografiranja nevidljivih energetskih polja pomoću struja visoke frekvencije (neki ih nazivaju Teslinim strujama, jer je Nikola Tesla napravio prve transformatore kojima je dobivao takve struje).

Ako su Abramsove ili Reichove ideje ponekad bile suviše smjele i teško povjerljive, Kirlianova metoda je u potpunosti mogla zadovoljiti sve znanstvene kriterije provjere.

Kirlianovom fotografijom se nedvosmisleno dokazuje da su sva materijalna tijela okružena poljem energije čiji je oblik umnogome zavisan od, recimo, zdravstvenog stanja (kod živih objekata) ili od elektromagnetskih karakteristika. Iscrpna izvješća o izučavanju te pojave mogu se naći u već spomenutoj knjizi V. N. Puškina “Parapsihologija i eksperimentalna psihologija”. To je izuzetno vrijedna knjiga jer su sva ispitivanja opisana u njoj vršena u znanstvenim ustanovama pod strogo kontroliranim uvjetima.

Ta ispitivanja pokazuju da ima istine u postavkama koje su dali Reich i Abrams. Ali je isto tako očigledno da te ideje ne mogu biti pripisane samo njima. Nekoliko tisuća godina prije njih Kinezi su poznavali Tao, sveukupnu energiju Svemira, i na toj filozofiji razvili akupunkturu, izuzetnu filozofsko-medicinsku disciplinu.

Hindusi su učili da postoji Prana, sveprožimajuća nematerijalna struktura. Egipćani su izgleda, pošli od sličnih pretpostavki, i napravili piramide, a te piramide iznutra predstavljaju generatore ili sabirne leće neiscrpne energije prostora.

IZVOR: “Tajne piramida”, Simon E. Phillips, 1992.