Svi mi težimo ka uspjehu, u privatnom i profesionalnom domenu života. Svi volimo „uspjeti u životu.“ Međutim, pričati o uspjehu se ne može, a da se ne spomene i socio-emocionalno sazrijevanje, koje podrazumijeva uvažavanje bližnjih voljenih ljudi, s kojima se radost uspjeha dijeli, čineći ga time još dražim, kao i samostalnost u donošenju osobnih odluka, i preuzimanja odgovornosti za njihove posljedice. Naime, bitno je da je čovjek u stanju reći: „Sve je to bio moj izbor, sve te osobne odluke kako god se iz trenutnog ugla dobre ili loše činile, su moj izbor, a ja stojim uz sebe!“
Za uspjeti u životu je bitna intelektualna i emocionalna kompetencija
Prema Freudu, kada čovjek počne da sumnja u sebe, postaje bolestan. Sumnja u sebe, u svoju vrijednost i sposobnosti, čovjeka često muče, u svijetu koji je sve više komercijaliziran, potrošački i opstaje od čovjekove nesigurnosti, što se sve negativno odražava kako na mentalno i fizičko zdravlje, tako i na socio-emocionalne odnose, ometajući uspješan život, a čovjek ne može biti miran bez svog uspjeha, poslovica je stara.
Za uspješan život bitna je kako intelektualna tako i emocionalna kompetencija, jer čovjek jeste intelektualno, ali je i emocionalno biće, međutim takođe je i bitna financijska samostalnost najčešće manifestirana kroz zaposlenje, s obzirom da je čovjek i socijalno biće. Međutim, nezaposlenost postaje sve veća boljka 21. stoljeća, a o svojim utiscima sa konkursa za posao, bih mogla roman da napišem, žanr psihološki, iako shvaćam da mi je kao psihologu, znanje iz struke psihologije, pomoglo da se produktivno nosim sa teškoćama trenutno otežanog zaposlenja. Naime, biti zaposlen je potrebno radi postizanja financijske stabilnosti, ali je i socijalno poželjno, pa i na neki način odraz “normalnosti” za odrasle, dok se nezaposleni osjećaju nepoželjno, stršeći od uobičajno zaposlenog društva, pri čemu su od pomoći socijalna podrška bližnjih i psihološka podrška stručnjaka.
Autor: Dragica Bošnjak magistar psihologije
IZVOR: psihologdragicabosnjak.blogspot.com