Tjelesni ritam i unutarnja dinamika

Tjelesni ritam i unutarnja dinamika

Tjelesni ritam i unutarnja dinamika
Ako svoj tjelesni ritam ne dovedemo na vrijeme pod kontrolu, tada sve više misli lutalica juri nekontrolirano našim mozgom.

Prva zadaća za učenike na stupnju Reda je stoga sljedeća: Putnik na putu u kraljevstvo nutrine pazi na svoj tjelesni ritam.

Svatko se sada trudi uskladiti se izvana prema unutra. To znači da on ne bi trebao paziti samo na svoje misli, već i na pokrete svoga tijela. Izbjegavamo dakle grozničave pokrete. Brz, neskladan hod vodi vanjskom i unutarnjem neskladu. Kada se naviknemo ići uspravno i skladno, tada ćemo svoje poglede podići od poda i češće gledati u daljinu. To s vremenom uzrokuje da mislimo jasnije, jer u nas uvećano pritječu kozmičke energije.

Uspravnim držanjem, pogledom u daljinu i životom što teži prema Bogu, mi sudjelujemo sve više u božanskom djelovanju, koje je u svim oblicima života. Za pod prijanjaju tmurne misli. Teške vibracije povlače se po podu. U kozmičkim daljinama teku više snage. Naših pet osjetila nisu pojedinačne snage već jedan osjetilni organ utječe na drugi. Da bismo profinili svoja osjetila, trebali bismo i kod uzimanja hrane paziti na svoj tjelesni ritam: Nekontrolirano jedenje, brzo žvakanje ili žurno pijenje vode isto tako u nesklad i prema van u svijet osjetila.

Čim zapadnemo u grozničavost mijenja se tjelesni ritam – i mi opet primamo stare navike, kao na primjer uživanje alkohola, nikotina itd. Veoma vruća i veoma hladna pića djeluju također uznemiravajuće na tjelesni ritam. U živčanom sustavu ona izazivaju revoluciju. Živci se grče, možemo reći da ih šokiramo. A grčenje živčanog sustava odražava se opet uznemiravajuće na cijeli organizam. Na duže vrijeme to može dovesti do većih šteta u organizmu. Time ne samo da možemo dospjeti u grozničavost i u unutarnje uzbuđenje, posljedica može također biti nelagode i bolesti.

Tjelesni ritam dovesti pod kontrolu

Čim se uzbudimo, dakle čim postanemo nemirni, dolijeću nam misli, ili postajemo svjesni događanja za koje smo vjerovali da smo ih već odavno prevladali. Svojim neskladom mi smo ih opet donijeli i sad ih opet pokrećemo u svojim mislima. Ako svoj tjelesni ritam ne dovedemo na vrijeme pod kontrolu i ako ne transformiramo naviše broj titraja svoga tijela pozitivnim, potvrđujućim i odlučnim mislima, tada sve više misli lutalica juri nekontrolirano našim mozgom.

A to uzrokuje da i duša i naše tijelo padaju u niske zone titranja, u područja u kojima titraju sasvim drugi osjećaji i misli, koji pritom imaju pristup u nas. Ti titrajući kompleksi misli, ti misaoni valovi mogu dakle utjecati na nas. Grozničav čovjek, zgrčen živčani sustav, tada više nije često u stanju da odbije protivne misaone snage. Ako više ne svladavamo svoju vlastitu sjetvu misli, tada one mogu napasti čitav organizam i uzdrmati ga poput virusa.

One mogu potaknuti neku bolest. Tko na vrijeme ne suzbije svoje misli, tako što ih uvijek iznova predaje Kristu, Duhu duše, postaje zarobljenik tih misli lutalica. Tko stalno razmišlja o svojoj prošlosti, tko dakle ljudsko hrani stalno istim mislima, samo pojačava misaoni kompleks koji će sve više utjecati na njega.

Tjelesni ritam i duhovno-božanski ritam

Brat Emanuel nam je rekao sljedeće: Bez duhovne discipline kontrola misli jedva je moguća. Da bi duša i čovjek došli u duhovno-božanski ritam, potrebno je prije svega i usmjeravanje pet osjetila. Sluh, vid, miris, okus i opip moraju se profiniti.

Tko je prošao nekoliko na Unutarnjem putu morao je uvijek iznova spoznati: Samo ljubav prema Bogu, našem Ocu, i čežnja za čistoćom i duhovnošću omogućavaju nam da koračamo svjesno. Tko Boga, svog Oca ljubi više nego ovaj svijet i više nego samoga sebe, nego svoje mišljenje, svoje htijenje i djelovanje, on je taj koji na duhovnom putu korača naprijed.