„Najveći neprijatelj Istine je Predrasuda, a najveći prijatelj Istine je Vrijeme.“
C. C. Colton
Predrasuda je unaprijed donesen sud ili mišljenje o nečemu što se dovoljno ne poznaje niti se temeljito i kritički proučilo, odnosno prije iskustva. Obično je to proširen i ustaljen, unaprijed postavljen stereotipan stav, zasnovan na nedokazivim tvrdnjama i lažnim autoritetima o pripadnicima drugih religija, društvenih manjina, etničkih skupina, nacija i dr.
Zbog predrasuda zaziremo od svega drugačijeg, različitog.
A.P.Čehov napisao je: “Drugi dio života kod pametnog čovjeka sastoji se u oslobađanju od ludosti i predrasuda i pogrešnih mišljenja koje je stekao tijekom prvog dijela života.”
Za razliku od predrasude, postrasuda je donošenje suda i stvaranje stava o nečemu nakon rasuđivanja, tj. nakon uvida u sve poznate činjenice. Kao vid spoznaje, postrasuda je uvijek posljedica iskustva.
U svojoj knjizi „Život s različitima“ Mirjana Krizmanić predrasude objašnjava kao posljedicu naše potrebe za brzim tumačenjima i brzim klasifikacijama drugih ljudi.
„Čini se da je naš mozak evolucijski programiran za brza tumačenja, pa nam je i zbog toga teško s tim prestati.“
Poznata psihologinja savjetuje da ne prihvaćamo automatski ono što nam prvo padne na pamet (a što je najčešće stereotip ili predrasuda), nego da se potrudimo potražiti nekoliko mogućih tumačenja nečijeg ponašanja. Navika da ne donosimo mišljenje o nečemu ‘na prvu loptu’ umanjila bi korištenje predrasuda i cijeli niz štetnih posljedica koje nastaju kada se njima služimo u rasuđivanju..
Jesmo li svjesni svojih predrasuda?
Kako je svaki od nas dio dugog nasljeđa, svaka je navika-predrasuda duboko usađena u osobi i taj dio osobe postaje njegova priroda koje često nije svjestan. Stoga će većina reći da nema predrasuda.
Zapravo, većina nas ‘robuje’ prerasudama gotovo svakodnevno. Najčešće predrasuda počinje sa ‘svi’ (svi su oni isti, svi ljudi nižeg rasta su zločesti, svi siromasi su sami krivi za svoju situaciju, plavuše glupe…).
Stalno klasificiramo ljude i trpamo ih u ‘ladice’ i to uglavnom na temelju jednog obilježja. Nikoga ne određuje samo jedno njegovo svojstvo, svaki je čovjek jedinstveni splet različitih osobitosti. I ne postoji niti jedno svojstvo kojime možemo obuhvatit sve pripadnike neke skupine koju želimo okarakterizirati.
U procjenjivanju ljudi trebali bismo više suditi na temelju činjenica, konkretnih djela i ponašanja. Tako bi svatko dobio priliku da pokaže kakav je uistinu, cjelokupan, mimo ili usprkod izgledu, pripadnosti naciji, religiji, društvenoj skupini, spolu, godinama i dr.
Potrebno je svakodnevno osvješćivati stavove o drugačijemu, uočavati društvenu nepravdu, prepoznavati društvene procese koji podržavaju nepravdu (i predrasude) i suprotstaviti im se. I.S.Turgenjev kaže: “Beskorisno je čovjeku sa predrasudama dokazivati neopravdanost njegovih predrasuda.”.
Možda je bolje reći „Teško je čovjeku sa predrasudama dokazivati neopravdanost njegovih prerasuda.“. Pravi put je edukacija o ljudskim vrijednostima i otvorenost. Pogledamo li svijet oko sebe, svuda oko nas prožimaju se i dotiču različitosti. Mladi i stari, lijepi i manje lijepi, veliki i mali, pametniji i oni manje pametni, bogati i siromašni itd… itd.
Bioraznolikost treba čuvati kako u biljnom i životinjskom, tako i u ljudskom svijetu.
Izvor: Mudrac.com