Kad nam je teško reći što nam smeta…
Dobri odnosi svima su nam važni. Bilo da se radi o prijateljskim, bilo poslovnim ili pak ljubavnim odnosima. Takvi odnosi podrazumijevaju otvorenu i jasnu komunikaciju.
Zašto nam je onda teško otvoreno reći prijatelju ili kolegi kada nas nešto smeta?
Jedan od razloga je zasigurno naše uvjerenje da će druga strana loše primiti našu primjedbu. Isto tako pretpostavljamo da drugoj osobi nije stalo u mjeri u kojoj je nama stalo do dobrog odnosa. Bojimo se da ćemo biti krivo shvaćeni, bojimo se neugodne situacije, odbacivanja i osude pa radije biramo šutnju.
Gomilamo u sebi negativne emocije i zapravo baš na taj način miniramo dobar odnos.
Na poslu nam je vrlo često problem reći kolegi da posao ne radi kako treba, da je njegov radni učinak nedovoljan, način rada neprihvatljiv i sl. U privatnim odnosima često se libimo reći što nas smeta u ponašanju druge osobe, bilo da je riječ o prijatelju ili partneru, a samo u otvorenoj komunikaciji postoji mogućnost da se ponašanje promijeni i odnos gradi.
Često ne reagiramo i sebe uvjeravamo da to nešto možda i nije tako važno, da će sve to proći, da će se riješiti samo od sebe. Prešućivanjem ne činimo uslugu niti sebi niti drugima. Nezadovoljstvo nečime u odnosu, u pravilu, ne nestaje. Upravo suprotno. Nezadovoljstvo raste i svoju frustraciju odnosom počinjemo izražavati indirektno – postajemo ironični, umanjujemo značaj odnosa, izbjegavamo kontakte, zanemarujemo odnos.
Dovoljno je da druga strana iz bilo kojeg razloga prema nama uputi negativni komentar i mi smo gotovi – pucamo po šavovima. Međusobno se optužujemo, prepucavamo i opravdavamo bez kraja i konca.
Prešućivanjem niti sebi niti drugoj osobi ne činimo uslugu. Koliko god teško – treba reći. Ali ako ne znamo kako reći, a da ne povrijedimo, bolje je ŠUTJETI. Zato je važno dabrati pravi trenutak – vrijeme kada nema napetosti, nema nekih drugih stresora i kada imate vremena razgovarati u miru. Ukoliko ste u prilici, stvorite pozitivnu atmosferu.
Strah i nelagoda koje osjećamo kada želimo reći nešto što nam smeta sasvim su prirodni. Nitko ne voli čuti kritiku ili nešto negativno o sebi.
Pristupimo li situaciji odgovorno i pažljivo velika je šansa da nas druga osoba čuje i doživi pozitivno. Važno je imati pozitivnu namjeru, ali to nije dovoljno i neće vas opravdati ako nanesete povredu drugoj osobi. Želite li drugoj strani pokazati kako ste bolji ili kako ste u pravu i slično, možete biti sigurni u negativan ishod.
Evo nekoliko saveta:
1. Ne koristite rečenice ‘ti’ tipa: ‘Ti se nisi držao dogovora, a ja sam to očekivao od tebe.’ – to je nasrtaj na osobu.
2. Koristite rečenice ‘ja’ tipa: ‘Osjećam se iznevjereno. Sjećam se da smo se dogovorili nešto i nisam primjetio da si se toga držao.’
3. Budite jasni i konkretni – pričajte o konkretnom ponašanju koje vas je zasmetalo i o tome kako ste se osjećali zbog tog konkretnog ponašanja ili postupanja. Apstraktnim optuživanjem i etiketiranjem osobe izazivamo samo još veći razdor.TAkve rečenice započinju ovako: ‘Kada to činiš, osjećam se …. (iznevjerno, uvrijeđeno, ljutito…)’ Možeš li mi reći svoje viđenje stvari?
4. Nakon što ste iznijeli vlastito mišljenje dozvolite drugoj strani da iznese svoje mišljenje, izrazi svoje osjećaje, očekivanja i dr.: Što ti misliš o tome? Što ti očekuješ?
Ovakvim postupanjem najčešće se dolazi do kvalitetnih rješenja i često shvatimo da su naši strahovi bili neopravdani.
Kod nekih osoba niti ovakav, niti bilo kakav drugi pristup, ‘ne pali’, ali tada barem možete reći da ste postupili zrelo i otvoreno.
Izvor: Mudrac.com
