Iako neki misle da je revolucionarno doba znanosti iza nas, Michio Kaku vjeruje da nam dolaze najmanje tri velike revolucije, posredstvom kojih nećemo samo otkriti preostale tajne prirode, nego ćemo njima i – vladati!
Proživljavamo li doista propast znanosti, kako to tvrde neki autori, uspoređujući dostignuća proteklog vremena s ovim današnjim? Jer, kako piše John Horgan u knjizi Na granicama znanosti:
“Ako vjerujemo u znanost, tada moramo ostaviti otvorenom mogućnost – čak i veliku vjerojatnost – da je vrijeme velikih, značajnih znanstvenih otkrića iza nas… Buduća znanstvena istraživanja najvjerojatnije neće donijeti nikakva velika otkrića i neće izazivati nikakve velike preokrete.”
Čovjek – vladar prirodnih zakona
Gledano u užem smislu, Horgan ima pravo, ističe Michio Kaku u knjizi Vizije budućnosti. Moderna je znanost, bez ikakve sumnje, razjasnila temeljne zakone na većini područja istraživanja: kvantnu teoriju materije, Einsteinov prostor – vrijeme teoriju velikog praska u kozmologiji, Darwinovu teoriju evolucije i molekularne temelje DNK – a i života.
Usprkos nekim značajnim iznimkama – manjkaju, na primjer, spoznaje o prirodi svijesti i dokaz da bi teorija super – stringova, odnosno jedinstvena teorija polja funkcionirala – većina velikih ideja prirodnih znanosti je prihvaćena i potvrđena. A vrijeme redukcionizma, koji sve rastavlja na najmanje sastavne dijelove, ide prema svom svršetku.
Redukcionizam je imao veliki uspjeh prije svega u 20. stoljeću. Naime, uz njegovu smo pomoć razriješili tajne atoma, molekula DNK – a i logičkih premisa kompjutora. Ipak, redukcionizam je svoje najbolje vrijeme, prema svemu sudeći, ostavio ipak iza sebe.
Ova bitna postignuća označavaju, svakako, značajan raskid s prošlošću, kad se prirodu promatralo još kroz naočale animizma, misticizma i spiritualizma. Istovremeno se otvara jedan posve novi pristup znanosti. U stoljeću koje je pred nama, doživjet ćemo još veće znanstvene revolucije. Naime, doći ćemo u položaj kada više nećemo samo otkrivati tajne prirode, nego ćemo njima i vladati.
Nalazimo se u prijelaznom razdoblju
Dobitnik Nobelove nagrade za fiziku Sheldon Glashow ovu razliku u odnosu na stanje ranije opisuje kroz jednu priču o svom posjetitelju Arthuru. Arthur je došao s drugog planeta i po prvi puta susreće stanovnika Zemlje:
“Arthur je inteligentan izvanzemaljac s jedne udaljene planete. Dolazi na Washington Square u New Yorku i gleda kako dva smiješna, stara, ljudska stvorenja igraju šah. Znatiželjni Arthur zaželi naučiti šah i postati velemajstor. Pažljivo prati poteze i nakon nekog vremena u cijelosti je ovladao pravilima. On sada zna kako se vuku pješaci, kako skače skakač, kako udaraju dama i lovac i kakva je uloga kralja. Arthur, istina, sada poznaje pravila šaha, ali je još daleko da bude velemajstor!” Tome Glashow dodaje: “Oba cilja su značajna. Jedan od njih je ‘značajan’, a drugi je ‘temeljan’. Oba su izuzetno velik izazov za ljudski duh.”
U određenom je smislu znanost otkrila mnoga temeljna pravila prirode, ali to još ne znači da su znanstvenici postali velemajstori koji ih mogu koristiti na najbolji mogući način. Oni su gotovo potpuno razotkrili ples elementarnih čestica duboko u zvijezdama i ritam DNK – molekula po kojem one plešu u unutrašnjosti našeg tijela, ali to još uvijek ne znači da mogu majstorski upravljati životom.
Svršetkom 20. stoljeća, s kojim je došlo do kraja i prvo veliko razdoblje povijesti znanosti, otvorena su tek vrata napetih očekivanja razvoja u sljedeće razdoblje. Mi se nalazimo u prijelaznom razdoblju od šahovskog amatera prema velemajstoru, od promatrača prirode prema faktoru koji će njome upravljati.
Otkriće teorije kvanta je svojevrsna revolucija koja je dala poticaj za revoluciju na području kompjutora i za bitne promjene u molekularnoj biologiji. Pri tome su odlučujuću ulogu odigrali tranzistor, laser, rentgenska kristalografija i teorija kemijskih veza.
Međutim, od 50 – ih godina 20 – og stoljeća, kad su započela ta kretanja na temelju kvantne teorije, ona su sazrjela i postala su samostalna, pa čak i značajno neovisna jedna od drugih i od fizike. Rješenje problema pred kojima su se ona našla jest – specijalizacija.
Znanstvenici se sve više udubljuju u dijelove discipline kojom se bave. Dostignuća na drugim područjima im izmiču. Suočavaju se s preprekama koje ne mogu savladati, pa je vrijeme redukcionizma, odnosno uske specijalnosti, vjerojatno, iza nas. Tako započinje nova era: era sinergije, umjesto ere redukcionizma. Era sinergije – suradnje i usklađenih napora – između tri temeljna znanstvena područja: fizike, kemije i biologije.
Velika znanstvena prekretnica
Stoljeće u kojem živimo bit će različito oplođeno, u odnosu na prethodna, međusobnom oplodnjom sva tri područja. Za znanost će to biti velika prekretnica. Zahvaljujući rezultatima te i takve suradnje, znanost će moći značajno zahvaćati u materiju, život i inteligenciju.
U budućnosti će jedva postojati mogućnost da netko bude znanstvenik, a da barem do izvjesne mjere ne bude upoznat s dostignućima i kretanjima na sva tri područja. Već i danas su istraživači, koji nisu upućeni u dostignuća na sva tri područja, u velikim problemima.
Novi odnosi tih triju disciplina su izuzetno dinamični. Uđu li istraživanja na jednom području u slijepu ulicu, često se pojavi rješenje problema, posve neočekivano, na nekom drugom području.
Ranije su, na primjer, biolozi bili očajni pri naporima kako da gradnju života objasne milijunima gena. Danas, međutim, brojni geni, koje znanstvenici otkrivaju u laboratoriju, unapređuju istraživanja na posve drugom području. Na eksponencijalnom rastu snage kompjutora uz čiju pomoć znanstvenici mogu automatski i mehanički razdvajati gene.
Prije ili kasnije, čipovi od silicija bit će ograničenje, jer će njihova snaga biti premalena za kompjutore nove generacije. Međutim, novi razvoj DNK – tehnologije ukazuje na potpuno drugačiju arhitekturu kompjutora, pri čemu organske molekule izvode računalne operacije. Ovo pokazuje kako otkriće na jednom području doprinosi razvoju posve drugog i različitog.
Porast blagostanja i životnog standarda
Ubrzanje znanstvenog i tehničkog razvoja imat će u našem, 21. stoljeću, snažno djelovanje na porast blagostanja i životnog standarda. U zadnja tri stoljeća svjetske povijesti, bogatstva su se gomilala u zemljama koje su imale bogate prirodne izvore, naftu na primjer, ili u onima, koja su raspolagala sa velikim kapitalom. Na tome se temeljio razvoj europskih velikih sila u 19. i uspon SAD – a u 20. stoljeću.
U 21. stoljeću će doći, kako ističe Lester C. Thurow, ranije dekan Škole menadžmenta na MIT – u, do “bijega” bogatstava iz zemalja sa sirovinama i s kapitalom. Slično, kao što pomicanje tektonskih ploča u zemljinoj kori može izazvati snažne potrese, ove će promjene dovesti do promjena rasporeda moći na planetu. Thurow piše: “U 21. će stoljeću snaga duha, fantazija, pronalazački duh i organizacija novih tehnologija igrati strategijski najvažniju ulogu.”
I doista, brojne države, koje su bogate sirovinama, morat će se prilagoditi nižem standardu jer robe postaju sve jeftinije, a trgovina globalna, pri čemu su tržišta elektronski umrežena. Trgovina sirovinama od 70 – ih do 90 – ih godina 20. stoljeća bilježi pad cijena za mnoge sirovine čak za 60 posto.
Prema procjenama Thurowa, do 2020. godine te će cijene pasti za daljnjih 60 posto. Čak će i kapital postati roba, koji će elektronski biti raspoređivan diljem planeta. Mnoge države, bez izraženih prirodnih izvora, procvjetat će upravo u ovom stoljeću zahvaljujući činjenici što su svoje napore usredotočili na tehnologije i na proizvodne procese, a koji im na globalnom tržištu donose marketinšku prednost.
“Danas su znanje i odlučnost jedini izvori bilo kakve prednosti na tržištu gdje vlada konkurencija”, ističe Thurow.
Neke su zemlje načinile popis tehnologija koje će u našem stoljeću biti pokretači blagostanja i bogatstva. Tipična je takva lista koju je sačinilo japansko Ministarstvo za vanjsku trgovinu. Evo što se u njoj navodi: Na prvom je mjestu mikroelektronika, zatim slijede biotehnologija, materijalne znanosti, telekomunikacije, civilno zrakoplovstvo, strojogradnja i robotika te proizvodnja kompjutora.
Sve ove tehnologije, koje će u 21. stoljeću voditi glavnu riječ, temelje se, bez iznimke, na kvantnoj, kompjutorskoj DNK revoluciji. Ove tri znanstvene preobrazbe nisu samo ključ daljnjeg znanstvenog razvoja. One su i sile koje bitno doprinose blagostanju i bogatstvu.
Hoće li države opstati ili propasti, ovisit će o tome u kojoj su mjeri ovladale spomenutim trima revolucijama. Kao i u svemu što ljudi rade, postoje dobitnici i gubitnici. Dobitnici će biti one države koje će u punoj mjeri ovladati znanstvenim promjenama kojim svjedočimo. One, koje će ih podcijeniti, na globalnom tržištu našeg stoljeća bit će potisnute na sam rub događanja.
