Švicarski kemijski koncern Ciba Geigy razrađuje projekt Medicina 2000. Bave se otkrićima novih metoda liječenja koje su na granici okultnog. Jedan od istraživača tog koncerna je naišao na trag “sjećanja” prirode što je sadržan u svakoj stanici kod ljudi, životinja i biljaka.
Izumrle vrste – ponovo žive!
U laboratoriju Ciba Geigy postoji čudesan aparat koji posjeduje vlastito elektrostatičko polje. Znanstvenici u tom aparatu dobivaju izumrle vrste pšenice koristeći sjeme – najnovijih, visoko rodnih vrsta. Služeći se istim aparatom, znanstvenici su dobili iz ikre vrstu ribe koja je izumrla prije – 300 godina!
Od ptice do – dinosaurusa
Objašnjenje za taj nevjerojatan uspjeh je – vjerovali ili ne – više nego jednostavno. Kao što novorođenče u majčinoj utrobi ponavlja – u neku ruku – faze razvoja ljudskog roda, tako je “sjećanje” na kojem se zasniva pravilo da je ontogeneza ponavljanje filogeneze, sadržana u svakoj živoj stanici bilo čovjeka, životinje ili biljke. Stanica ima, dakle “sjećanje” na sve faze koje je prošla vrsta. Greškama u elektrostatičkom polju može se to “sjećanje” koristiti. Na taj se način stari oblici postojanja mogu prenijeti u nove životne okolnosti. Tako će, barem teoretski, iz jajeta ptice “uskrsnuti” svi njeni prethodnici, pa čak i dinosaur, navodi Astrowoche.
Majmuni – poznavatelji ljekovitog bilja!
Znanost bi možda uskoro mogla koristiti i znanje majmuna kad se radi o korištenju prirode kao apoteke. Američki znanstvenici sa Sveučilišta u Floridi otkrili su da su najbolji poznavaoci prirodne apoteke majmuni koji žive u prašumama.
Otkrili su, naime, da majmuni, koristeći ljekovito bilje, mogu uspješno liječiti brojne manje bolesti, ali i – ozbiljne ozljede koristeći divlji prašumski kupus! Jedna vrsta prašumskih majmuna, dapače, poznaju biljke uz čiju pomoć mogu utjecati na spol svojih potomaka!
Razni laboratoriji sada ispituju kemijska svojstva prašumskog kupusa koji koriste majmuni. Vjeruju da bi iz njih mogli dobiti efikasne lijekove za razne ljudske bolesti.
Mačke skaču od veselja!
Znanstvenici na Novom Zelandu su također došli do vrlo interesantnog otkrića. Utvrdili su da sok stabla kiwija djeluje na kućne mačke vrlo stimulativno. Kad bi mačke polizale sok što curi iz kiwija, prevrtale bi se preko glave od radosti. Kad bi djelovanje opojnog soka popustilo, mačke bi poput svih ovisnika, opet navalile na stablo kiwija. Djelovanjem tog soka kod mačaka su se izgubili svi tragovi ranije iskazanih neuroza. Postoji nada da bi on mogao biti rješenje i za depresije ljudi.
Roštilj: kako izbjeći opasnost od raka?
Za toplijih dana, bilo u vrtu ili na nekom drugom otvorenom mjestu, roštilj je zadovoljstvo za cijelu obitelj. No, ne treba zaboraviti ni na oprez. Naime, uz pečenje mesa na roštilju, osim zadovoljstava, mogu se pojaviti i opasnosti u vidu supstanci koje mogu probuditi nastanak raka. Ovih nekoliko pravila će vam pomoći da taj rizik otklonite.
- Za roštilj odaberite po mogućnosti što manje masno meso, a isto bi takve trebale biti i kobasice. Na taj način ćete spriječiti da kapljice masti padaju na žar roštilja, pri čemu se stvaraju ugljikovodici što se tada talože na mesu. Zbog toga su najbolji roštilji kod kojih se žar ne nalazi direktno ispod mesa.
- Nastojte da se ugljen za roštilj razgori što je moguće bolje prije nego što stavite meso na roštilj. Najbolje je pričekati dok ugljen ne bude presvučen sivo – bjelkastim slojem.
- Razmak između mesa, odnosno onog što pečete na roštilju i žara treba biti dovoljno velik. Što je taj razmak veći to bolje, jer meso, odnosno kobasica na taj način prima minimalne količine eventualnih štetnih sastojaka, odnosno ugljikovodika. Zbog toga i preporučujemo roštilje kod kojih je moguće mijenjati razmak između žara i površine na kojoj se peče.
- Nikada na roštilju ne pecite posoljeno meso! Sol u mesu tijekom pečenja tvori takozvane nitrosamine, a koji mogu biti uzročnici raka.
- Za roštilj ne koristite novinski papir, ni drva što sadrže smolu. Pri njihovom sagorijevanju nastaje dim u kojem su štetne koncentracije po ljudsko zdravlje vrlo visoke.
