Kažu da stavimo li žabu u posudu sa vodom koju grijemo, žaba počinje s prilagodbom svoje tjelesne temperature temperaturi vode.
Čini to sve do trenutka kada voda postane neizdrživo vruća. Tada pokuša iskočiti iz posude jer joj postaje neizdržljivo.
Ali… U tom momentu žaba više ne može iskočiti jer je svu svoju snagu izgubila pokušavajući prilagoditi svoju temperaturu vodi u kojoj se našla. Ubrzo, žaba ugine.
Žabu ubije proključala voda. No, to se ne bi dogodilo da nije odlučila trpjeti i prilagođavati se, trošiti energiju na prilagođavanje.
Žabu je, mogli bismo reći, ubila nesposobnost da se odluči iskočiti prije nego izgubi snagu.
Ova se priča, poput basne, može prenijeti i na ljude.
Svi smo mi ponekad ili pak često u situacijama kada se moramo prilagođavati, ljudima i okolnostima. Pri tome je jako važno osjetiti kad nam to prilagođavanje oduzima energiju i troši nas.
Nekad jednostavno ne treba čekati da postanemo emotivno, fizički, financijski, duhovno, mentalno ili drugačije iscrpljeni – valja iskočiti, okrenuti se od takvih ljudi, napustiti takav odnos.
Dok je još snage…