Vrtić u šumi u kome nema testova, nema ocena, nema ”učionica”. Tako je u vrtićima u šumi, gde se sve aktivnosti odvijaju u prirodi.
Zvuči neverovatno. Putovanja su često najviše zapamćen i najbolji deo obrazovanja. Izlaženje van učionica je izuzetno važno za decu da bi mogli razviti različite veštine.
Ideja i filozofija koja se krije iza ovih vrtića je u obrazovanju u kome ”dete vodi sam proces”. Nastavnici puštaju decu da sami razviju svoja interesovanja u školi i onda izveštavaju šta žele sve da nauče.
Ideja o vrtićima u šumi je nastala u Danskoj 1950-te godine, a sada postoje vrtići širom SAD-a i Velike Britanije koji usvajaju filozofiju obrazovanja u prirodi.
”Bogatstvo koje je dostupno u prirodi je mnogo veće od onoga što nam je već dostupno u zatvorenom prostoru. Deca mogu praviti veliku buku i razne pokrete koji su im potrebni u cilju fizičkog razvoja….da bi razvili svoje društvene veštine, kao i komunikaciju među sobom.”, rekla je Sara Knight, zamenik predsednika asocijacije šumskih vrtića u Velikoj Britaniji.
Zagovornici ideje vrtića u šumi kažu da svaka vrsta spoljašnjeg okruženja je dobra za primenu filozofije vrtića u šumi. Ne morate da budete blizu nekog prirodnog rezervata da biste bili u šumskom vrtiću, svaki spoljašnji prostor je sasvim dovoljan.
Iako može biti veliki izazov učiti decu u bezbednom spoljašnjem okruženju, postoje kratkoročni i dugoročni benefiti za ovakav pristup obrazovanju dece. Veća svest i rana povezanost sa prirodom omogućava kreativnu slobodu dece u školi, što je korisno da bi shvatili značaj alternativnog pristupa obrazovanju.
Većina takvih vrsta škola može da pomogne u borbi protiv dečije gojaznosti, povećane stope hiperaktivnosti dece, kao i da neguje buduće generacije mladih da razviju dublju vezu sa prirodom i brigu za klimatskim promenama.
Deca i odrasli uče kroz iskustva dodira, gledanja i pravljenja grešaka. Priroda ima moć da nauči sve nas toliko toga.
”Pogledajte duboko u prirodu i sve ćete razumeti mnogo jasnije.” – Alber Ajnštajn
Izvor: ForensicSoul.com