Napuštene životinje psi i mačke stalno se dovode u azile i ostavljaju na brizi drugima, ovom prilikom mora se reći hrabrim volonterima, koji ne prezaju od teškog posla da bi pomogli zajednici životinja sa kojom u potpunosti suosjećaju. Neki bi rekli da im treba podići spomenik za trud koji ulažu u njihovu skrb ali još više u to kako im donekle pružiti uvjete dostojne življenja, počevši od hrane pa do sigurnog smještaja, koji pruža kakvu takvu zaštitu. – piše pet-point.blogspot.com 2011. godine.
Lokalna samouprava i napuštene životinje
Što čini lokalna samouprava koja je po zakonu dužna omogućiti stvaranje azila za životinje? Pa u najboljem slučaju iznađu neku staru zapuštenu vojarnu bez struje i vode. Bez ikakvih mogućnosti za normalno funkcioniranje azila i time je njihov posao gotov. Pardon imaju oni još posla, a to je da se pobrinu da “očiste” okoliš od životinja koje lutaju. Čast izuzecima ali veliki broj komunalnih higijeničara svoj posao na radi u skladu sa zakonom.
Osobno sam svjedočio eutanaziji dvadesetak štenaca koje su pokupili i doveli u veterinarsku stanicu gdje su trebali biti držani u zakonskom roku. Ali gle čuda dok sam prolazio pored kombija u kojemu su bili štenci, vidim kako “šinter” sa ogromnom injekcijom jednog po jednog bode bez imalo milosti i onako “nakljukane” sredstvom za eutanaziju baca preko leđa u drugi kut kombija. Na moje pitanje što to radi, dobio sam jednostavan i “kulturan” odgovor da odbijem.
Kada sam mu zaprijetio prijavom rekao je da će i mene srediti na isti način. Tko sam ja da njega zezam dok radi! Što sam mogao napraviti kada je već i zadnji štenac bio bačen preko ramena u sve tiši kut male gomilice u kombiju?
Žalba direktoru
Jednostavno sam otišao do direktora i ispričao mu tijek događaja koji je na mene djelovao vrlo uznemirujuće.
Naravno da je on rekao da će sankcionirati dotičnog higijeničara. Ali dotični i dan danas obavlja svoj posao, vjerojatno uz odobrenje tog istog direktora koji dozvoljava da nezakonite eutanazije nad psima i mačkama obavlja osoba koja to nesmije činiti niti po slovu zakona!
Eto dotle ide briga onih koji su po zakonu dužni pomoći napuštenim psima i mačkama!
Što čine pojedinci koji zasigurno imaju sredstava da bar donekle pomognu tim životinjama i ljudima koji o njima skrbe? Pa može se kazati da su rijetki pojedinci koji pokazuju empatiju prema napuštenim životinjama. Uz malo dobre volje svih nas to bi bila jedna divna i sretna životinjsko – ljudska komuna!
Svi će se vaditi na trenutnu ekonomsku situaciju, pa i dotle da i ljudi nemaju za jesti ali kada bacim pogled unatrag prije recesijskih vremena, ne sjećam se da je životinjama u azilima bilo išta bolje, ljudi su bolje živjeli, a naši najbolji prijatelji, uplašeni i gladni žive uvijek isto, tužno ali istinito!
P.S. Pomozite najbližoj udruzi koja brine za napuštene životinje. Vaš i najmanji dar njima će olakšati brigu o našim prijateljima.
IZVOR: pet-point.blogspot.com
