TAJNA MISTIČNOG SRCA
Postoji jedno mjesto u našem tijelu u kojemu podsvjesni osjećamo naše “ja”, naš bitak. Kažemo li “ja” automatski pokažemo na grudnu kost, preko koje prolaze najvažniji životni procesi. U vremenu kada su ljudi svoje tijelo štovali kao dio Najviše sile, ovo se mjesto nazivalo Lesois Christois, ili mistično srce. Ako se koncentriramo u mislima na mistično srce, dolazi do neobične pojave. Duh se sjedinjuje s tijelom, što se počinje očitovati u promjeni građe stanice. Prije svega, počinje se stvarati nova krv, očišćena od starenja i raspadanja…
Vječna težnja za ljubavlju, ljepotom, mladošću i srećom upravo kao i želja za spoznajom tajne života, ljude je oduvijek vodila prema magiji, mistici i raznim ritualima, koji su vremenom zaboravljeni. Tako je jedan od najvažnijih magijskih rituala, čiji je prvobitni smisao vremenom izblijedio, bio i proslava Božića. Kako bismo saznali o čemu se zapravo radilo, vratit ćemo se u prošlost u zlatna vremena – kada je jedina vjera bila težnja za skladom između tijela, duha i prirode (prirodnih zakona). Razumljiva je ljudska želja za što dužim očuvanjem biološke mladosti ili barem želja za doticanjem toliko sanjane besmrtnosti. Možda će zvučati nevjerojatno, ali prema svim pokazateljima, izgleda da zaista postoji jedan put koji vodi prema vječnoj mladosti i tjelesnoj svježini.
Možemo zamisliti kako je postepeno opadanjem ljudskog mišljenja i težnjom prema materijalnim dobrima, tajna ostala u rukama samo nekolicine odabranih koji su se trudili prenijeti budućim (duhom) izabranim generacijama putem različitih simbola. Generički ukodirana, mogućnost produženja života najveći je misterij na čemu je izgrađena i usmena predaja (kultura), legende, mitovi, bajke, priče i vjerski tekstovi – predaja. I ne samo to! Osim knjiga, tajnu nam prenosi i monumentalna arhitektura – piramide, gotički hramovi… I tako je znanje o mogućnosti produženja života postalo strogo čuvana tajna. Zbog toga su se u nezamislivoj mjeri uništavale književne zbirke, nezamjenjivi arhivi, pisani spomenici.
Krhotine ovog znanja dospjele su u vrlo komplicirane alkemističke traktate i magično-čarobne tekstove. Zahvaljujući genijalnosti starovjekovnih odabranih ljudi koji su masovno uništavanje kulture predvidjeli, ostale su potrebne informacije sačuvane u hermetički zatvorenim simbolima. Kasnije su prešli u kršćansku vjeru i postali dijelom narodnih običaja. Na koji način treba shvatiti ove simbole i kako iskoristiti skrivenu poruku za svoj život, pokazat ćemo na informacijama koje se skrivaju u proslavi Božića.
Počet ćemo sa zaključkom kako fizičko tijelo svakoga od nas nezadrživo stari od trenutka začeća sve do smrti. Cijeli život je naše tijelo kao Atlantida, koja sve više tone. No, postoji jedno mjesto u našemu tijelu. Mjesto je to u kojemu podsvjesno osjećamo skriveno naše “ja” naš bitak. Kažemo li “ja”, automatski pokažemo na grudnu kost, preko koje prolaze najvažniji životni procesi. U vremenu kad su ljudi svoje tijelo štovali kao dio najviše sile, ovo mjesto se nazivalo Lesois Christois ili mistično srce. Ako se koncentriramo u mislima na mistično srce, dolazi do neobične pojave: duh se sjedinjuje s tijelom, što se počinje očitovati u promjeni građe stanica. Prije svega, počinje se stvarati nova krv, očišćena od entropije (starenja i raspadanja).
U biblijskoj legendi se na svadbi (terminom mistična svadba se označava sjedinjenje duha s tijelom) mijenja voda u vino. U alkemiji takav proces nazivamo bujanjem. Vino se kao konačni produkt “bujanja” u legendama često uspoređivalo s novom krvlju, kao konačnim proizvodom duhovnoga zrenja. U Bibliji posvećeno vino simbolizira krv Isusa Krista, nigdje u Novom zavjetu nema riječi o tome da bi Isus pio vino, uvijek se radi samo o čaši, što je, kao što znamo, slika prve čakre, muladhary – sjedišta seksualne energije.
U hermetičkoj simbolici je majka Isusa Krista slika najosnovnije energije i energija (mnogo njih). Moramo upotrijebiti sve svoje snage kako bismo aktivirali spomenutu tjelesnu točku. Biblija govori kako ćemo iskupljenja i vječni život postići zbog Isusa Krista, a do njega put vodi preko njegove majke, koja će se za nas zauzeti kod Isusa. Riječi Lesois Christois djeluju kao osnovna mantra prilikom meditacija za oslobađanje potisnutih životnih programa. Aktiviranje točke Lesois Christois simbolizira se (označava se) ili upotrebom zmije (bajka o Ivanu i Zlatokosi) ili šarana za jelo. Ili – hvatanjem morske vile. Tko je uhvatio morsku vilu postao je besmrtan. Slika morske vile je odavno poznata i u mjestima u kojima ljudi u životu nisu vidjeli more. A kakav odnos ima morska vila prema našem Božiću?
S astrološkog gledišta rituali pomlađivanja počinjali su od 22. listopada, a svoj vrhunac dosezali su oko 22. studenog. Nakon svega što je bilo rečeno, više se nećemo čuditi zašto ih se nazivalo “vinske noći” – staronjemački Winnachten, a danas Weinnachten. U gotičkim hramovima još u ranom srednjem vijeku održavale su se proslave luđaka (budala), ponekad uz sudjelovanje crkve. U hramovima su se nalazile velike posude s vodom, u kojima su dobro razvijene žene predstavljale grčke boginje, a na kraju su se svi kupači u svetoj vodi. Posuda je u vezi s izvornim označavanjem mise kao svetog obreda (latinski missa, njemački die Messe, engleski mass), od čega je i potekla riječ Christmas – Božić.
Voda predstavlja u hermetičkoj simbolici – majku, vino – sina. Nova krv, nakon provedenog čišćenja (oporavka, regeneracije) je pravo bogatstvo, ima veliku vrijednost (Biblijski) Bog za nju kaže: “Krv mi ne diraj!” Jehovini svjedoci misle da je to njihova krv, i odaju joj počast (cijene je) zabranom transfuzije.
Današnje mise i krštenja samo se pokušavaju približiti hermetičkim zakonima, što je kao čitanje zatvorene knjige.
Što se Božića tiče, zaustavit ćemo se na simbolu bora (božićnog drva). Drvo je uvijek simboliziralo ljudsku brigu, ali i patnje. U tom smislu svatko tko uništi drvo, daje na znanje da je njegova duša bolesna.
Smreka označava svojom konstrukcijom trokut – aktiviranu žensku energiju, stalak simbolizira alkemičarski tiglilk, svijeća i ostali ukrasi (najprije samo jabuke) su čakre, lamele predstavljaju zmije ili glavne energetske tijekove u tijelu, a dijadem ili vršak je svjetlo, koje čovjek ugleda kada dobije najveći poklon – novo i bolje tijelo. Ali, do vrha treba mukotrpno doći.
PIRAMIDA DUGOG ŽIVOTA
Vječna težnja za ljubavlju, ljepotom, mladošću i srećom upravo kao i želja za spoznajom tajne života, ljude je oduvijek vodila prema magiji, mistici i raznim ritualima, koji su vremenom zaboravljeni. Starenje počinje trenutkom rođenja. Ali, postoje neki objektivni parametri koji nam pomažu da biološki sat starenja usporimo ili da u trećoj dobi života ostanemo tjelesno i umno mladi. Želite li ostati što duže mladi, treba vam puno kvasca, selena, vitamina A, C, D, E i M. Tu su još i najnovija otkrića nutricionista: med, posebno onaj od kestena, i kivi. I med i kivi donose nam zdravlje i ljepotu.
Kako bi što zornije pokazali kako se prehranom stiže do dugog života, nutricionisti su nacrtali svojevrsnu piramidu dugog života. Onog čega je u toj piramidi najmanje, trebali bismo najmanje jesti. U piramidi hrana je podijeljena na pet kategorija, a što je bliže vrhu treba je jesti manje. U bazi piramide su voće i zelen, slijede kruh i žitarice, potom meso, ribe, jaja i povrće, a zatim mlijeko i mliječni proizvodi. Sasvim na vrhu su ulje i druge masnoće, kojih organizmu treba najmanje. Odjeljci piramide pokazuju i međusobni odnos pojedinih namirnica u našem svakodnevnom jelovniku. Slika piramide dugog života zamjenjuje sve savjete o jelu, prije svih – sve dijetne savjete. Jer, ako se hranimo po toj piramidi, dijeta nam uopće neće biti potrebna! Ali, sama prehrana, čak i uz pomoć ove piramide, nije dovoljna kako bi nam odgodila starost. Veliku ulogu igra i psihologija, jer nam starost donosi i strah od starosti. Osobito na početku svakog desetljeća – počinje već a tridesetim godinama – a posebno je izražen prema pedesetima.
Promjene se zbivaju i u organizmu. Poslije 25. godine mijenja se naš bazalni metabolizam i smanjuje se količina energije potrebna za disanje, probavu itd. Metabolizam nam se smanjuje za 3 do 5 posto svake godine, pa čovjek s navršenih 60 godina treba dnevno kojih 400 kalorija manje hrane nego 25-godišnjak. Nastavi li se, međutim, i dalje hraniti kao 25-godišnjak imat će – zbog smanjene fizičke aktivnosti – velikih problema s tjelesnom težinom. Istodobno, u organizmu će se gomilati masnoće i kolesterol, a javit će se i zdravstvene tegobe. Zato je važno stalno kontrolirati tjelesnu težinu i ostati blizu one najidealnije. Nutricionisti tvrde: sve što pojedemo javlja se vrlo brzo u prepoznatljivim signalima našeg tijela, a ako ih se naučimo prepoznavati, eto nam garancije da smo otkrili tajnu dugog življenja.