“Prvih šest mjeseci bilo je teško, ali otkrila sam novi način življenja i taj izazov ostavio me je bogatijom i mudrijom!”
“Prije 12 mjeseci dala sam sebi izazov: odustati od trošenja na bilo što osim na osnovne stvari tijekom cijele godine. Počela sam u petak 27. studenog, kada je većina pohrlila u trgovine. Prvih šest mjeseci bilo je teško, ali otkrila sam novi način življenja i taj izazov ostavio me je bogatijom i mudrijom. Shvatila sam koliko sam novca profućkala na kafiće, restorane, pubove i nepromišljenu kupnju.
Kao novinarka zadužena za financijske teme, ljudi su mislili da sam dobra s novcem, ali dok sam pisala dosta o mjerama štednje, nisam primjenjivala ono što sam “propovijedala”.
Trošila sam bez promišljanja, vođena reklamnim porukama i obećanjima da za novac mogu dobiti sreću.
Bila sam zaglavljena u ciklusu konzumerizma – zarađivala sam novac koji mi i nije bio zaista potreban, i koji me nije činio sretnom.
Odluka da ne trošim novac godinu dana bila je ekstremna, ali cilj je bio da prihvatim štedljivost, i da razdrmam svoje navike pri trošenju.
Neću se pretvarati da je bilo lako, pogotovo u prvih nekoliko mjeseci kada sam nosila sa sobom “stare” navike. Bilo je momenata kada sam htjela odustati, i na primjer, kupiti autobusnu kartu umjesto da vozim bicikl. Planirala sam obroke koje sam spremala kod kuće, i kupovala hranu namjenski.
Koristila sam portal “Evenbrite” da bih išla na projekcije filmova, kazališne predstave i degustacije, i sve to besplatno. London donosi mnogo besplatnih kulturnih aktivnosti – stalno sam išla na izložbe. Čak sam išla i na besplatne odmore, vozeći bicikl i kampirajući na plažama. To je svakako nešto što nikada ranije nisam radila, i nikada i ni ne bih da sebi nisam postavila ovaj izazov. I ne mogu dočekati da to uradim i sljedeće godine.
Bilo je mnogo teških trenutaka, kada sam propuštala neke koncerte i blockbuster filmove. Nisam išla s prijateljima na večere. Bilo je čudnih momenata kada sam se na večere (kod prijatelja kući) pojavljivala praznih ruku. Oprala sam mnogo sudova u kući prijatelja da bih im tako izrazila zahvalnost.
Kako su se moji troškovi smanjivali tako sam više mogla izdvajati za otplatu kredita za nekretninu. Shvatila sam da moj dug prema banci ne mora trajati 25 godina kao što smo planirali. Mogu otplatiti ranije.
Nisu baš svi bili zadovoljni zbog mog eksperimenta, neki su me optuživali zbog turizma u siromaštvo. Ali, postoji velika razlika između siromaštva i štedljivosti. Siromaštvo nije izbor. I dalje mogu otplaćivati svoj kredit, račune i hranu.
Unatoč čudnim momentima i nekim “nedostajanjima”, ova godina pokazala mi je da mogu isprobati nove stvari, češće reći “da” i da mogu biti avanturist. To što imam izbor potrošiti ili ne, privilegija je i postala sam svjesnija toga zašto kupujemo.
Shvatila sam da nas konzumerizam vezuje za radne stolove, radimo za novac koji trošimo na stvari za koje mislimo da će učiniti život boljim. I kada nas te stvari ne čine sretnijima, radimo još napornije da kupimo nešto drugo… Sada mogu iskreno reći da sam sretnija. Godina dana bez nepotrebnog trošenja novca naučila me tome koje su mi stvari zaista potrebne.”
Michelle McGagh
Izvor: Atma.hr